Slikica
Nema zapisa.
isus
Nema zapisa.
***
Nema zapisa.
****
Blog
srijeda, lipanj 4, 2014
Nije me dugo bilo....u medjuvrmenu sam puno putovala...Maroco, Egipat, Slovacka. bilo me je svagdje po malo ali dovoljno da upoznam neke nove kulture, nove jezike, nove nacine zivljenja i promjenim misljanje o mnogo cemu...Trebalo mi je sve ovo da se pronadjem, i uvidim u kakvoj sam ajmo reci zabludi bila..mada vise bih to sve nazvala : ucenje...nesto sto se jednostavno moralo dogoditi da se nekako usavrsim...tj. da se pokrenem sa tocke gdje sam se zaustavila...ili gdje sam pokusala biti zaustavljena...

Puno se toga promjenilo u mom zivotu..najbitnije od svega moja duhovnost je krenula ka nekom visem nivuo i zaista sam iznenadila i samu sebe...

Shvatila sam da je pogresno zadrzati se na mjestu, da trazenje odgovora nikada ne treba prestati, da nam je to potrebno i da nas to otvara nekim novim putevima za koje nismo ni znali da postoje...

za danas ovoliko...ovih dana cu polako pokusati da pojasnim o kakvom duhovnom usavrsavanju pricam i kako je pomjeriti se iz programa koji nam se u stvari namece...na svim porducijima zivota...

na srecu imamo mozak, srce, i uz malo zelje mozemo se oduprijeti programima  i zivjeti kao slobodno ljudsko bice...

Lijep dan vam zelim..

neostavljajme @ 14:57 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 13, 2012
Sto misliti o covjeku koji je cijeli svoj ziovt proveo inpresionirajuci svoje bliznje odjecom i hranom iz Caritasa i ostalih socijalnih ustanova, danas dostigao puninu svog zivota otvarajuci i zatvarajuci vrata pripadnicim klana...i pri tom kao moralni cistunac upire prstom u one koji zive i bore se za opstanak radom..bjednom placaom i podstanarstvom u nekoj dalekoj zemlji od svoje domovine, od svojih najdrazih...trbhum za kruhom donijet kao i taj netko sam prije par godina?????????
Koliki snob u dusi moras biti dok ne razumjevajuci sam sebe pitas: o cemu pricas...jer negdje duboko u sebi osjecas prisustvo stvaraoca koji se buni protiv tvoje nevjere prema njemu Bogu zivome koga si potisnuo da bi bio dio svijeta....Zaboravljajuci pri tom iskon u sebi i mast i kruh koji je ne malo puta znao pasti na cestu dok si se bos igrao po Novoj ulici...danas si cistunac koji sudi onima koji to nisu i nece zaboraviti... Ne , nisu druga vremena...ista su ...samo se covjek mijenja uvijek je bilo i bit ce onih gore i onih dolje...najgore je kad si dolje u drustvu onih gore i ubijedis sebe da trebas biti kao oni...a nikad neces...okrenas ledja prijateljima , obitelji i svemu sto ti je Bog dao ...prodas dusu i postavis pitanje : o cemu ti pricas??? To nije tako! Toga se ne sjecam! Nije bilo tako! i skriven u vlastitoj dusi prepunoj zlobe i lazi odes u svoj kutak pravdajuci se sam sebi kako si u pravu ...jer tko bi pokrenio male sive stanice i priznao sam sebi da mu je iznutrica puna gorcine, ljubomore i zlobe premu svemu sto u sebi ima ljubavi...Izgubjen tako...stvaras copy tudjih misli i djela stavljas ih pod svoje malo slovo R privatno vlasnistvo i nastavljas ubijati osmijehe , radost, srecu onih koji jos uvijek u ovome svijetu zla pokusavaju da zive za trenutke radosti koje su sami stvorili ...bez tebe!
I duboko u sebi osjecas strah , jer znas da ces stati ispred Njega , ne priznajes to, ali znas...svi znaju to... ipak zlo je nadjacalo Njegovu ljubav jer pustio si je da vlada u tebi i vodi te do onog trenutka kada ces na koljenima plakati premotavajuci svaki dio ziovta svijestan svega sto si napravio...samo Njemu neces moci reci : o cemu pricas! I to je ono sto se razlikuje izmedju nas...tebe i mene... tebe i onih koji jos imaju otvoreno srce i koje vodi Bog zivi! Ne ti neki nisu bez grijeha, smao ti neki znaju da kada pogrese ne pitaju o cemu pricas...vec razmisle i poprave stvar ma koliko pogresna bila...i ma koliko velika zrtva za oprost trbebala biti...Ti i dalje trazis pogreske drugih, hranis se saznanjem da je netko pogresio, da je netko ucinio nesto lose uzivas u tome i likujes svojim otpadom duse ...Kakav covjek moras biti da dozvolis da umjesto ljubavi i radosti dopustis ljubomori i zlu da vlada svakim trenutkom tvoga zivota i skrivas se rjecima: ti nisi normalna, ti nisi realna, o cemu ti pricas....

neostavljajme @ 12:26 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 4, 2012
Tri žene sretnu se kod bunara gdje su došle po vodu. Zapričaju se o svojim sinovima. 'Trebali biste čuti moga sina! Kako samo prekrasno pjeva, kao slavuj!', kaže prva žena

Druga žena se hvali: 'A da samo vidite moga sina, kako je visok i snažan! Kada baci kamen uvis, on skoro dotakne oblake!'

Treća žena samo šuti.

Na to je druge dvije počnu provocirati: 'A tvoj sin?' 'Ne znam što bih vam pričala. Moj sin je mlad, običan dečko, kao i mnogi drugi.'

Žene se upute kući noseći teški teret vode na glavi. Treća žena je i dalje šutjela osjećajući se neugodno pored druge dvije.

Sunce je sve žešće pržilo, teret je bio sve teži. Odjednom žene ugledaju na ulazu u selo svoja tri sina. 'Počujte kako moj sin lijepo pjeva!', usklikne prva pokazujući na svog sina koji je sjedio na zidiću i zaneseno pjevao.

'Pogledajte moga sina', ushićeno će druga, 'kako visoko baca kamen. Divota!'

Treći sin potrči prema svojoj majci i uzme joj teški teret s glave.

neostavljajme @ 15:33 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Jednog dana bog se umorio od ljudi.
Nije mogao da ih gleda očima.
Neprekidno su mu dosađivali tražeći sve i svašta.
Zato je odlučio da se sakrije na neko vrijeme.

Okupio je sve svoje savjetnike i upitao ih:
»Gdje da se sakrijem?
Koje je najbolje mjesto?»
Jedan mu je odgovorio: »Na vrh najviše planine na planeti»;
drugi:» Na dno okeana, tamo te niko neće pronaći»;
treći:» Najbolje je da se sakriješ na tamnu stranu mjeseca,
to je najskrivenije mjesto, tamo te nijedan čovjek neće ni tražiti.»

Ali bogu se nisu svidjeli odgovori njegovih savjetnika, pa se obratio 
svom najmudrijem anđelu sa istim pitanjem:
»Gdje da se sakrijem od ljudi?


Anđeo se nasmijao i odgovorio mu:»
Sakrij se u ljudsko srce.
To je mjesto u koje ljudi nikad ne zalaze!»

neostavljajme @ 12:47 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, ožujak 3, 2012
Neki je kralj imao u službi dvorsku ludu koja mu je ispunjala dane šalama i dosjetkama.
Jednom mu kralj dade svoje žezlo i reče: ”Zadrži ga sve dok ne nađeš nekoga tko je luđi od tebe. Tome ga daj.”
Za koju godinu kralj se teško razboli. Kad osjeti da mu se približava smrt, pozva dvorsku ludu, koju je doista volio, te reče:
”Pripremam se za daleki put.”
”Kad ćeš se vratiti? Za koji mjesec?”
”Ne, nikada se neću vratiti”, odgovori kralj.
”I što si pripravio za to putovanje?” upita luda.
”Ništa”, glasio je žalostan odgovor.
”Zauvijek ćeš otputovati, a nisi ništa pripravio? Na, uzmi žezlo. Našao sam nekoga tko je luđi od mene.”

Mnogi se ne pripremaju za dugo – posljednje – putovanje. Možda niti ne misle na njega.

”Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!” 


neostavljajme @ 18:31 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, studeni 20, 2011
Šalica

Neki čovjek, ljubitelj starina, u malenoj kineskoj trgovini opazio prekrasnu šalicu za čaj i ne odolivši, uzeo je u ruke da je pogleda. Odjednom šalica progovori ...
Znaš, nisam ja uvijek bila šalica za čaj. Bilo je vrijeme kada sam bila glina.
Moj me je gospodar uzeo i valjao me ... mijesio, okretao ponovno ... i ponovno... i ponovno.
Viknula sam: Ostavi me na miru! Ali on se samo nasmiješio i odgovorio: Ne još!
Onda me je smjestio na lončarsko kolo ... rekla je šalica za čaj.
Odjednom sam se vrtjela okolo ... i okolo ... i okolo.
Prestani ... imam vrtoglavicu! - vrisnula sam.
Gospodar je samo klimnuo glavom i rekao: Ne još!
Tada me je stavio u pećnicu ... nikada nisam osjećala toliku vrućinu.
Pitala sam se zašto me želi spaliti ... i vikala sam ... i kucala na vrata.
Mogla sam ga vidjeti kroz otvor ... i mogla sam čitati sa njegovih usana dok je klimao glavom: Ne još!
Napokon su se vrata otvorila ... uzdahnula sam!
Stavio me je na policu ... i počela sam se hladiti. Tako ... to je već bolje, rekla sam.
Tada me je odjednom očetkao ... i cijelu me prebojio.
Pare su bile strašne ... i mislila sam da ću umrijeti: Prestani ... prestani! plakala sam.
Samo je klimnuo. Ne još!
Tada me odjednom vrati nazad u pećnicu ... ne onu prvu ... već dva puta topliju.
Znala sam da ću se ugušiti. Preklinjala sam ... molila ... vriskala ... plakala.
Cijelo vrijeme mogla sam ga vidjeti kroz otvor ... kako klima i govori: Ne još!
Tada sam znala da nema nade ... i da nikada neću uspjeti.
Bila sam spremna odustati. Ali vrata su se otvorila ... i on me uzeo ... i smjestio na policu.
Nakon sat vremena ... dodao mi je ogledalo i rekao: Pogledaj se.
I jesam ... i rekla sam: Pa to nisam ja ... to ne mogu biti ja! Pa ja sam prekrasna!
Želim da znaš, tada je on rekao,
znam da te je boljelo dok sam te mijesio i oblikovao ... ali da sam te ostavio ... osušila bi se.
Znam da sam ti uzrokovao vrtoglavicu dok sam te vrtio na kotaču ... ali da sam stao zdrobila bi se. Znam da je boljelo ... i da je bilo vruće i zagušljivo u pećnici ...
ali da te nisam stavio ondje ... slomila bi se.
Znam da su pare bile strašne kada sam te četkao ... i cijelu te obojio,
ali vidiš ... da to nisam učinio ... nikada ne bi očvrsnula. Ne bi bilo boje u tvom životu.
I da te nisam vratio u drugu pećnicu ... ne bi dugo poživjela ... lako bi se slupala.
Sada ... si ti savršeni proizvod.
Sada ... si ono što sam imao na umu kada sam počeo sa tobom!♥

 

NIKAD NE ZABORAVI:,., Novcem mozes kupiti kucu, ali ne i DOM !!,., Mozes kupiti postelju, ali ne i SAN !!,., Mozes kupiti sat, ali ne i VRIJEME !!,., Mozes kupiti knjigu, ali ne i ZNANJE !!,., Mozes kupiti polozaj, ali ne i POSTOVANJE !!,.,., Mozes platiti doktora, ali ne i ZDRAVLJE !!,.,. Mozes kupiti zivot, ali ne i DUSU !!

 

Ko voli, tih je. Odzvanja samo prazna posuda.
William Shakespeare

 

Kažu..ti mali obicni ljudi..zar su bitni i zar da ih primjecujemo..oni se bore da prehrane djecu..nemaju kad razmišljati o odmoru na nekom egzoticnom mjestu..nemaju kad kupiti šminku i i lizati sladolede po nekakvim alejama..oni su toliko sitni da ih ne vidimo,jer zaslijepila nas je naša želja za još putovanja..za još izlazaka..lijepih auta...ali kako se varate...ti mali obicni ljudi su tako VELIKI u svojoj duši..oni su raduju Vašim odmorima,autima..izlascima..oni se raduju Vašim uspjesima iako znaju da su zaboravljeni od VAS..znate li zašto.....jer imaju veliko srce i cistu dušu..................tek onako..oprostite mi al dođe mi da napišem ♥ (TAJNA VJEŠTINA ) ♥

 

Ja nikada nisam znala kako se odustaje. Ja sam se uvijek borila do kraja. Meni je u krvi da brisem s lica krvave suze i da nastavljam dalje po svaku cijenu. Ja nikada nisam stajala u mjestu i cekala da padne kisa. Nisam. Ja sam stajala u mjestu i molila kisu da padne. Molila sam. Ja sam molila. Jadno. Kazu da sam jadna jer molim. Jesam. Ako oni tako misle. Ali meni je moja kisa pala. Oni svoju jos cekaju.

 

neostavljajme @ 01:11 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, listopad 28, 2011
Hoću li i ja u raj?

 

Hoću li, Gospode, i ja u raj?

Želim, al' sve se bojim.

Jer tamo će biti slava i sjaj

a ja na niskom stojim.

 

Već ako imaš gdjekoji kutić

i to je mnogo za me.

Stisnut ću tamo se suhi k'o prutić

Usko je moje rame.

 

Nikomu neću praviti sjene

bez buke bi to bilo.

Gospode, ne zaboravi mene

ako to Ti je milo.

 

Ako Ti nije milo prisuće

takova odrpanca,

Pusti, da bar na vratima kuće

Čekam kog Tvojeg znanca.

 

Da ga zamolim, da se za me moli.

Ako se ni to ne da,

Ja ću svejedno čekati doli,

Već i poradi reda.

 

Pa kada uđu kojim je dato,

i mjesta biti neće:

Nebo je malo, al' ništa zato...

Srce je tvoje veće...

 

/fra Bonaventura Ćuk/

neostavljajme @ 14:12 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 26, 2011
Onima koji su mi se smijali, hvala. Bez njih ne bih plakala.
Onima koji me nisu mogli voljeti, hvala. Bez njih ne bih upoznala pravu ljubav.
Onima koji su povrijedili moje osecaje, hvala. Bez njih ne bih znala da ih imam.
Onima koji su me ostavili, hvala. Bez njih ne bih otkrila sebe....
Ali onima koji su mislili da necu uspjeti, njima najvise zahvaljujem,
jer bez njih ne bih ni pokusala...
jer :

Ti imas sa mnom odredeni plan - kada sam sama i medu ljudima. Uvijek je pred Tvojim ocima djelo - za koje si me stvorio; Posao kojeg mogu samo ja obaviti - i nitko drugi. Ako ne prihvatim ovaj zadatak - nitko ga drugi nece ispuniti. Zato se moram zaloziti - da ga izvrsim. Daj da upoznam Tvoju volju - i slijedit cu te pa makar ne znam kakav bio i ovaj zadatak. Znam da s Tobom mogu sve! Ti si moja snaga i moja postojanost! Ti si moj Bog!


neostavljajme @ 15:47 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 20, 2011
ovo je osobno razmisljanje jednog covjeka...ali tako lijepo objasnjeno da jednostavno nisam mogla ne podjeliti ga sa vama...

 

1. U kršćanstvu čovjek je stvorenje, te je kao takav, dio stvorenoga svijeta. Ključan je dualistički odnos Stvoritelj-stvorenje - tu je razlika od monističke priče da je "sve jedno", koja defacto čovjeka divinizira. Ta stvar mi nikada nije sjela do kraja, tim više što je mnogi "duhovnjaci" uzimaju zdravo za gotovo. I sam sam upao u tu zamku relativizma. Dakle, ključno je shvatiti da dualizam postoji kao imanentna stvarnost, koju nije bezopasno relativizirati koncepcijom teoretske "jednote". Pritom je glavna "opasnost" da čovjek sebe smatra "Bogom koji se inkarnirao", a tu postoji problemčić. Za ljudsku je psihu mnogo zdravije da se NE divinizira. Ovdje je bitno to što sam došao do zaključka da prihvaćajući panteistički monizam zapostavljam i relativiziram dualizam, a time i razliku između dobra i zla koja je, po meni, ključna. Također, odlučio sam vjerovati da je jedina POTPUNA inkarnacija Boga-Stvoritelja ona Isusa Krista, ali to je stvar subjektivnog vjerovanja. Za mene se On pokazao kao stvaran i istinit Spasitelj, u što su me uvjerila određena osobna iskustva u proteklih nekoliko mjeseci. Zbog toga sam se i vratio kršćanskoj vjeri.

2. Bog je aktivan čimbenik, a čovjek u duhovnom smislu sam po sebi ne može mnogo. Ovo se razlikuje od učenja koja potenciraju "rad na sebi" te "uzdizanje sebe"... ustvari, u cijeloj toj koncepciji koja međuodnos Boga i čovjeka shvaća kao "više i niže JA" krije se jedna prilično banalna psihološka stranputica. Naime, sama riječ "Ja" pobuđuje u čovjekovom umu određene konotacije, i kada čovjek govori o "višem ja" on podsvjesno hrani svoj vlastiti ego, zabijajući sebi duhovni autogol. ovo je također nešto što sam iskusio na svojoj koži, ali i kod drugih, te sam stoga pobornik ozbiljnijeg shvaćanja dualističke stvarnosti koja nas okružuje.

3. Vjerovanje da je ovaj život jedan i jedini. Iskreno, teorija reinkarnacije nije mi toliko mrska, ali primijetio sam da je mnogi zapadnjaci koriste kako bi izbjegli duhovnu i svaku drugu odgovornost za ovaj život. Teorija reinkarnacije na zapadu se shvaća kao bijeg od trajne smrti i bijeg od odgovornosti, jer "zašto bih se previše opterećivao bilo čime kad se mogu opet inkarnirati?" Zamka koja se ovdje krije jest ta da OVAJ život moramo shvatiti kao JEDAN i JEDINI, kako ga ne bismo potratili na sebično ponašanje.

4. Predati sve svoje težnje, želje, navezanosti i odbojnosti Bogu koji je aktivan čimbenik. Primjerice, u budizmu se također teži istim ciljevima, al je čovjek uglavnom prepušten sam sebi jer je koncepcija Boga-Stvoritelja manje-više nepotrebna za cijelu priču. Stoga se čovjek pomoću različitih praksi, molitvi (kome?) i tehnika nastoji uzdići iznad svega toga, a to je dugotrajan i nimalo jednostavan proces. S druge strane, osvjedočio sam se da jednostavnim procesom molitve čovjek zaista biva "oslobođen" svojih navezanosti i odbojnosti, a iskustvo Božje Ljubavi postaje nešto vrlo stvarno. Dakle, jedina "tehnika" koja je tu potrebna jest "predanje" svoje volje.

5. Ljubav kao nesebičnost i požrtvovnost prisutna je u mnogim religijama i pravcima, ali jedino u kršćanstvu sam naišao na potpuno oživotvorenje takovoga koncepta ljubavi. Isus Krist pritom žrtvuje sebe za druge, a i ponizuje se perući noge učenicima, iako je Bog i Učitelj osobno. Ključna razlika koja mi potvrđuje ovu autentičnost jest u tome da se drugdje, napose na istoku, mnogi duhovni učitelji uzdižu, sjede na nekakvim tronovima (Ravi Shankar, Sai Baba i slični), te dopuštaju da ih se štuje. Krist je, sa svoje strane, utjelovio skromnost i poniznost i kroz to da je odbijao da ga se zakralji ili slavi. Poniznost kao jedan od najbitnijih čimbenika ovdje donosi mnoge plodove u koje sam se i osobno osvjedočio.

6. Unatoč bavljenju mnogim duhovnim tehnikama, te traženju različitih uzvišenih spoznaja, nijedna mi nije nikada donijela unutarnji mir duše u trajnom i pravom smislu te riječi. Tek kroz molitvu kršćanskome Bogu iskusio sam tračak toga beskrajnog i autentičnog Mira.

Hvala Takezo !

neostavljajme @ 10:12 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, listopad 11, 2011
2-10-2011 preminuo je moj prijatelj Zeev!

brinuo je o meni, govorio da mu je dobro........ ja jos uvijek pisem....a njega nema vise tu negdje ...

jako sam tuzna.....cekam da izleti Zeev je online na msn-u ....i ne mogu prihvatiti da se to nece vise nikada dogoditi.....

nedavno je postao tata ponovno...smijali smo se....bio je tako sretan....

Pocivaj u miru prijatelju moj, hvala ti sto s bio dio mog zivota!

neostavljajme @ 22:26 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 25, 2011
 

kada si jutros prošao pored mene,

okrznuo me pogledom

i tek reda radi upitao: “Kako si?”,

ni čuo nisi tišinu iz mojih usta.

 

ali da si me samo pogledao

ne bi me morao pitati:

znao bi da je bol

bila prejaka za odgovor.

 

da si me tada samo pogledao

i zadržao pogled na mom licu

barem trenutak ili dva,

spazio bi moje zacakljene oči.

 

o da samo nisi produžio

tako zamišljen

i dalek poput stranca!

mogao si, o mogao si brate...

ali nisi.

 

da li si i ti ponekad tužan?

i čezneš li ikada

za sućutnim pogledom,

i toplom riječi utjehe?

 

o znaš li dragi brate

kako je ružno biti tužan?

i znaš li kako je to

hodati neprimječen?

 

a dok si žurio ka onim ljudima

širokih osmjeha,

niz moje je lice kanula

jedna suzdržana suza.

 

nisi ti bez ljubavi, brate

i nije da ne mariš!

ja poznam tvoje srce,

ali, reci mi:

ljubiš li me Njegovom ljubavlju?

 

 

(c) Zoran Bijelić, 21.09.2011.g.

 

 

Hvala Zorane! BTB

neostavljajme @ 13:33 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, rujan 24, 2011
Duhovnost znači buđenje. Većina ljudi, iako toga nije svjesna, spava. Rađaju se spavajući, žive spavajući, žene se i udavaju spavajući, spavajući odgajaju svoju djecu, i umiru spavajući, a da se nikada ne probude. Nikada ne upoznaju draž i ljepotu te stvari koju zovemo ljudskim bivstvovanjem. Znate, svi mistici - katolici, kršćani, nekršćani, bez obzira na to koju teologiju zastupaju, bez obzira na to koje su vjeroispovijesti - svi se slažu u jednoj stvari: da je sve u redu, sve je u redu. Iako je svuda nered, sve je u redu. Zaista čudan paradoks. Ali, na žalost, većina ljudi nikada ne shvati da je sve u redu zato jer spavaju. Muči ih noćna mora.

Prošle godine čuo sam na španjolskoj televiziji ovu priču o jednom gospodinu koji je kucao na sinovljeva vrata. "Jaime", kaže, "probudi se!" Jaime odgovara: "Ne želim ustati, tata." Otac viče: "Ustani, moraš ići u školu!" Jaime kaže: "Neću ići u školu." "Zašto ne?" upita otac. "Postoje tri razloga." reče Jaime. "Prvo, zato što je to tako dosadno; drugo, zato jer me djeca zadirkuju; i treće, zato jer mrzim školu." A otac odgovara: "Čuj, ja ću ti reći tri razloga zašto moraš ići u školu. Prvo, zato što je to tvoja dužnost; drugo, zato što imaš četrdeset i pet godina; i treće, zato što si ravnatelj." Probudite se, probudite se! Odrasli ste. Preveliki ste da biste spavali. Probudite se! Prestanite se igrati sa svojim igračkama.

Anthony de Mello, Svjesnost

neostavljajme @ 11:39 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, rujan 20, 2011
U drevnoj Indiji, jedan je čovjek osuđen na smrt.

Kada je kazna izrečena, pao je pred noge svoga kralja i zatražio milost.

 

 
“Gospodaru, ako mi poštedite život”, rekao je uvjerljivo, “u roku od godinu dana naučit ću vašeg konja letjeti!”


 

Kralj se začudio, zatim se zamislio, pa se kratko došaptavao sa savjetnicima, te napokon reče:

 

“Privremeno si slobodan."

“Ali, pazi, ako u roku od godinu dana konj ne poleti, presuda će biti izvršena.”

 

Kada su čovjeka kasnije članovi obitelji zabrinuto upitali kako misli ostvariti svoje obećanje, on je spokojno odgovorio:

 

“Za godinu dana možda umre kralj, ili možda konj, ili možda umrem ja, a na kraju krajeva, možda taj konj stvarno i poleti!”

 

Anthony de Mello

 

Život je igra, poput livade prije proljeća: nikad ne znaš što će na njoj niknuti: možda cvijet, možda čičak, možda kaktus... Čak i u vjeri, život je igra, a Bog je najveći igrač... U svakoj igri neophodna su pravila igre...  Dvije stvari ubijaju igru: igra bez pravila i igra radi pravila...

Ako se tvoja ljubav ugasila, ako je tvoja vjera mrtva, a duhovni život dosadan možda si prestao/la igrati, ili si zanemario/la pravila igre učinivši si od života kaos i nesreću, ili si prenaglasio/la pravila pa se pretvorio/la u stroj koji mehanički klepeće iako ni sam ne zna zašto...

Mozart je postao Mozart iako je njegovo skladanje muzike bilo ograničeno bezbrojnim notnim, muzičkim mjerama i pravilima...

Bog se i skriva i otkriva u prirodi, a ti prirodu ne vidiš, osim mehanički — kamen ili cvijet za tebe je svejedno; put do Boga opisan je u duhovnim knjigama — a ti ih ne čitaš;  Bog se nalazi jedino molitvom — a ti ne moliš, ne znaš čak niti kako se to radi, ne znaš pravila;  Bog te čeka u ljudima koji su ti darovani — ali ti ljude ne voliš, idu ti na živce, htio bi da oni igraju po tvojim pravilima..., ali samo je Jedan koji zadaje pravila i samo jedna pravila obvezuju — poštuj ih i zavolit ćeš ljude... Počni čitati, gledati, slušati, moliti..., započni poštovati pravila Života, zaboravi malo na sebe i možda konj stvarno poleti..., možda si ti taj konj koji treba poletjeti... :)

 

 Tako nekako ja vidim poruku ove priče: život je iznenađenje, ili bombonijera, kako bi rekao Forrest Gump, nikad ne znaš što ćeš dobiti... Najteže je ljudima koji uvijek sve unaprijed znaju, iako, u stvari, ne znaju ništa...

neostavljajme @ 21:09 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, rujan 17, 2011
Zasto zene placu....

Jedan je dječačić upitao svoju majku:

- “Zašto plačeš?”

- “Zato što sam žena” -odgovorila mu je .

- “Ne razumijem” – rekao je dječak.

Mama ga je samo zagrlila i rekla: “Nikad i nećeš

Kasnije je upitao oca. “Zašto mi se čini da mama uvijek plače bez ikakvog razloga?”

“Sve žene plaču bez ikakvog razloga” – bilo je jedino što je tata znao reći.

Dječačić je odrastao i postao muškarac, i još uvijek se pitao zašto žene plaču.

Naposljetku je nazvao Boga.

Kad ga je dobio, upitao ga je:

- “Bože, zašto se žene tako lako rasplaču?

Bog odgovori:

Kad sam stvarao ženu morala je biti posebna.

Dao sam joj ramena dovoljno jaka da nose svu težinu ovog svijeta, a opet dovoljno nježna da mogu pružati utjehu. Dao sam joj unutrašnju snagu da podnese porod i odbijanje koje joj toliko puta stiže od njezine djece.

Dao sam joj čvrstinu koja joj omogućuje da ide dalje kada svi drugi odustanu, i da se brine za svoju porodicu u doba bolesti i nevolje bez prigovora.

Dao sam joj osjećajnost da voli svoju djecu bez obzira na sve, čak i ako ju je njezino dijete veoma povrijedilo.

Dao sam joj snagu da nosi svoga muža kroz njegove pogreške i načinio je od njegovog rebra da bi štitila njegovo srce.

Dao sam joj mudrost da zna da dobar muž nikada ne bi povrijedio svoju ženu, ali povremeno testira njezinu snagu i odlučnost da postojano bude uz njega.

I napokon, dao sam joj suzu da je isplače.

To je samo njezino na korištenje kad god joj zatreba.

Vidiš, sine moj, ljepota nije u odjeći koju nosi, u njezinoj figuri, ili u načinu na koji se češlja.

Ljepota žene mora se vidjeti u njezinim očima, jer to je ulaz u njezino srce – mjesto gdje stanuje ljubav.

neostavljajme @ 21:13 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, rujan 9, 2011
Stara je gospođa Magda od rana jutra, sjedeći u svojem naslonjaču, premetala krunicu. Na vatri je klokotala juha. Zdravo Marijo milosti puna..., mrmljala je, ali misli su joj odlijetale drugamo.

 Nisu joj čitavu večer dali mira: gonjaju se naokolo i ne daju selu da živi. Gore je, iznad ceste, ta vražja kafanetina, i sve se one tuda smucaju i opijaju – male kurve – onomadne je jedna rigala gore s ceste pod smokvu, i onda se srondala u vlastitu rigotinu pod putem.

 
„Sram te bilo, gaduro jedna – fuj!“ viknula je tada na nju s prozora.


...moli za nas grješnike..., prinese ruku grudima i uzdahne. – To je bila susjedina kćer, zaključi – zna je ona, makar je bio mrak... Jučer joj je vidjela mater kako na dvorištu razmahuje rukama nad zadimljenim kotlom, tobož prokuhava rubeninu... Čara nad kotlom! eto to je... a kakva mater – takva kći... Kako im samo onaj don Niko u kuću ulazi, kao da su neke svetice...blagoslovljena ti među ženama... A tu je i onaj drogeraš iz Mikičine kuće – polovicu kose boji u zeleno... „Iš, sotono!“ rekla mu je nekidan.

 ...sveta Marijo Majko Božja...

 

Stara ura tukla je u ritmu njezinih zdravomarija. Disanje joj se produbilo i usporilo – bila je umorna. Samo će na tren sklopiti oči, pomisli. ...u času smrti naše amen...

  Ubrzo je san povuče kroz tamu. Tjeskoba je okruži poput oceana. – Smrt – ta riječ zasiječe joj nutrinom. Nađe se u nekom neprovidnom prostranstvu. Pred njom se izvijala staza. Uz bok joj se nađe jelen – tapkao je pokraj nje poput psa; osjećala je dodir njegova hladna, olinjala trupa.

„Pazi, pazi!“ reče jelen. Odjednom joj tlo pod nogama poče podrhtavati. Iz zemlje, s obiju strana puta, škripeći, izbiše uvis brojna debla; iz njih ispužu grane i učas se ospu gustim svjetlećim lišćem. „Pazi, pazi!“ reče jelen, a stabla počeše, šušteći, isprepletati grane oblikujući plohe nalik reklamnim panoima. Lišće zatreperi mijenjajući boje: na plohama se pokažu živa lica. Čudila se: bilo je tu lice njene susjede – vještice, i lica malih kurvica, i lice drogeraša i svih onih zlikovaca iz sela. Njihove oči pratile su je s panoa i ubadale tugom kao da od nje nešto išću. „Gonite se od mene!“ vikne.

„Pazi, pazi!“ reče jelen, a iz grudi gospođe Magde izleti, kao iz praćke odapeto, nešto crno i razli se po susjedinu licu. Ono se stade izobličavati, kao poprskano kiselinom, i ispusti tihi jauk. Tren kasnije, iz srca joj se otpoče odapinjati bezbroj crnih hitaca, po svim licima. Ona hitro šakama prekri grudi i snažno pritisne, ali je crna tvar i dalje šikljala svom silinom – lica se iznakaze. Preplavi je strava.

 „Pazi, pazi!“ reče jelen. Nato zatutnji trublja, poput zvuka brodske sirene. Pred njom, u daljini, nad stazom, ispriječio se div u tmastoj uniformi – nalik divovskom policajcu. To mora biti Bog, štiti put u raj, pomisli ona. Stabla se, nato, sa svojim živim plohama, uz škripu, okrenuše prema divu. „Neee, sakrijte se!!“ zavapi gospođa Magda i zadrhti od straha: ako div ugleda iznakažena lica, nema joj spasa.

„Pazi, pazi!“ reče jelen, i sve se zaustavi. – Jedno od stabala ponovno zaškripi i svoju plohu s licem okrene prema njoj. Prepoznala je lice pokojne Ivanke Petkove – bilo je čisto i nasmiješeno. Ivanka je jedne davne noći kucala na njena vrata – krvava, rasječena lica – pijani muž ju je bio zvjerski istukao – otvorila joj je tada, sjećala se, očistila i previla rane i polegla je u svoj krevet... Ivankino lice joj reče: „Gaziš knjigom života koju je ispisalo tvoje žiće; div kojeg vidiš, bog je tvoga srca – lažni bog – oblikovala si ga desetljećima. Prizovi milosrđe Božje i utvare će nestati.“ Lice se nasmiješi, zatim poprimi izgled Bogorodice. „Uzdaj se jedino u Boga, dijete moje“, reče Bogorodica.

 „Pazi, pazi!“ reče jelen pružajući joj crni kristalni kamen. Ona se obazre i zagleda u jelenove mrtve oči i Bogorodičina lika nestade. Tlo se, pod njenim nogama, ponovno zatrese i pokrene sa svom cestom i stablima, i iznakaženim licima te, poput velike pokretne trake, krene prema divu. Nato se prolomi divov smijeh, poput daleke grmljavine. Bez sumnje, div će sada vidjeti ona iznakažena lica – istinu njenog srca, shvati gospođa Magda i pade u očaj. – Žustro zgrabi crni kristal, koji je jelen pružao, i stisne ga na prsa. Sada joj jelen nadahnu misao: „U pomoć prizovi plod svojih molitava kao zaklon i obranu protiv Boga, i izmaknut ćeš njegovoj srdžbi.“ – Najednom je vitlala zrakom nečim laganim kao pero, a nalik na divovsku krunicu. Brojna zrna krunice ispuštala su oblačke dima, kao iz tisuće kadionica. Dignu se silan smrdljivi dim i zakloni je od divova pogleda. „Sada se uspni na moja leđa“, reče jelen, „bit ću ti sluga; uzdaj se u moju snagu – jaču od stotine konja – i spasit ćeš se.“ Ona skoči na njegova leđa i uhvati se za rogove, stisne oči, a jelen jurnu prema divu, kroz crni dim, kao vihor, ne dotičući tla. Projurivši divu kroz noge, jelen skoči...

 Kad je otvorila oči, gospođa Magda vidje kako propada duboko u tminu. Čvrsto je držala rogove. Jelen izokrenu glavu prema njoj i reče: „Ja sam tvoj bog!“ – u mrtvim očima bljesnuše mu iskre, a lice poče poprimati demonske crte. Ona kriknu zazvavši Bogorodičino ime – i jelena nestade... Pad je bivao sve brži; srce joj je udaralo kao bubanj – osjećala je kao da pada čitavu vječnost – u ništavilo...

 Najednom, otvori oči koje su još uvijek gledale u stravu i nađe se u svojem fotelju grčevito stišćući naslone; strah joj je šikljao utrobom – tresla se kao šiba. Sa zida ju je, svojim mrtvim očima, gledala preparirana jelenja glava. Ručak je zagorio, iz kuhinje je sukljao dim. Sa ceste se čula dječja galama: „Pazi, pazi!“ vikao je dječak.

 

                                 *   *   *

 

Ovaj je san tjednima živio u javi gospođe Magde, zadirući u njezine najskrivenije dijelove srca. Čitav joj se svijet mijenjao pred očima. Rado je čitala onaj dio u Djelima apostolskim kada Savlu spadaju ljuske s očiju.

 

„Dobar dan, kako ste?“ tiho je pitala susjeda 'drogeraša' sa zelenim pramenom kose, susrevši ga idući u crkvu k don Niku. Pogleda ga u oči, a usta joj oblikovaše slabašan osmijeh.

„Oprostite mi, molim vas.“

On joj položi ruku na rame i kimne, a njoj se nato ovlažiše oči.

„Hvala“, reče mu, i produži cestom.

„Mare! – – Mare!!“ pozove on ženu. – Mare istrči preko praga brišući ruke o pregaču: „Što se dogodilo?!“

„Mare...“, gledao je još uvijek za staricom koja se udaljavala, „babuskara je postala čovjek“, reče i polagano se prekriži.

 Petar Nodilo


Pročitaj kompletan post
neostavljajme @ 10:24 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 8, 2011


Rudyard Kipling 1865-1936.
Nobelova nagrada 1907.

Ako mozes da sacuvas svoju glavu kada svi oko tebe
Gube svoje i okrivljuju te za to,

Ako mozes da vjerujes sebi kada svi u tebe sumnjaju,
i cak pridodajes njihovim sumnjama,

Ako mozes da cekas, a da ti ne dosadi cekanje,
ili ako si prevaren da ne lazes,

ili ako si omrznut da ne mrzis,
A pored toga da ne izgledas predobar ili premudar.

Ako mozes da sanjaris, a da snovi ne ovladaju tobom,
ako mozes da razmisljas, a da ti mastanje ne bude cilj,

Ako mozes da se suocis sa uspjehom i neuspjehom
i da smatras te dvije varalice kao da su potpuno iste.

Ako mozes da podneses kada cujes
da su istinu, koju si rekao
izvrnuli nitkovi da bi napravili zamku za budale,

Ili da posmatras propast onoga cemu si posvetio cijo zivot,
i da pogrbljen sa dotrajalim alatom ponovo stvaras,

Ako mozes da stavis na gomilu sve sto imas
i da ga bacis na kocku,

izgubis i opet pocnes iz pocetka
i nikad ne izustis rjec o tom svom gubitku,

Ako mozes da prisilis svoje srce i nerve i tetive,
da te sluze dugo iako ih vise nemas,

I tako izdrzis kada nema niceg u tebi
sam volje koja ti dovikuje: "istraj".


Ako mozes da razgovaras sa najnizim,
i da sacuvas svoje dostojanstvo,

ili da setas s kraljevimma,
a da ne izgubis razumevanje za obicne ljude.


Ako ni neprijatelj ni prijatelj ne mogu da te uvrjede,
ako te svi cjene, ali ne suvise,

Ako mozes da ispunis jedan nezaboravan minut
Sadrzajem koji traje sezdeset sekundi,

Tvoja je zemlja i sve sto je na njoj,
i iznad svega bices covjek, sine moj!

neostavljajme @ 11:51 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Svakog dana se borimo da izađemo na kraj sa svim svojim obvezama jer želimo dati svoj maksimum. Pod pritiskom obveza većina nas zaboravi što su prave vrijednosti, što je ono što nas čini zadovoljnim, sretnim i boljim ljudima. Gubimo sebe, a time se udaljavamo i od prijatelja i obitelji. Je li postizanje uspjeha u poslu, potreba da stvorimo sliku uspješne osobe vrijedno gubitka nježnosti, pažnje, malih trenutaka zadovoljstva?

U našim glavama, dok težimo savršenstvu, na kraju se osjećamo “promašeno” jer nismo savršeni roditelji, suradnici, odnosno šefovi, prijatelji, supružnici… I osjećamo se kao da smo razočarali svoju obitelj, prijatelje ili kolege. U većini slučajeva, ne vidimo sebe kao krivca za vlastito nezadovoljstvo. Lakše nam je da budemo bijesni na cijeli svijet nego da se zapitamo što mi možemo učiniti za sebe! A upravo samo o nama ovisi hoćemo li život ispuniti trenucima nježnosti i zadovoljstva. 

 

Prelijepo je sunčano jutro, a teško nam je ustati iz kreveta jer popisu dnevnih obveza nema kraja. Problem nije u tome što moramo sve to ispuniti već to što svakodnevne aktivnosti obavljamo kao da smo „roboti“, bez emocija i zadovoljstva. To nas tišti, čini nas mrzovoljnima, na našim licima osmijeh je prava rijetkost. Prihvaćamo to kao neminovnost i tako guramo dan za danom postajući sve više ogorčeni. Svoje nezadovoljstvo prenosimo na svoje najbliže, za prijatelje i obitelj imamo sve manje vremena i razumijevanja. 

 Istina je da nam ponestaje nježnosti i pažnje za sebe, a i svoje bližnje. Ako osjećate da vam u životu nešto nedostaje, definitivno je došlo vrijeme za promjene. 

 Za početak, iskreno se zapitajte – što je to što vam je u životu zaista bitno i čemu težite? 

 Trebamo izdvojiti vrijeme i prisjetiti se što je to što nas ispunjava i čini sretnima. Činjenica je da u žurbi da napravimo sve što moramo, zaboravimo na sitne stvari koje nam pričinjavaju zadovoljstvo. Neobavezno ćaskanje s prijateljima, osmijeh upućen prolazniku, igranje s djetetom u parku, “Dobro jutro” upućeno susjedu. A onda smo, zahvaljujući brzom tempu svakodnevice, prestali biti nježni i pažljivi prema sebi i drugima. Svoje najbliže često uzimamo zdravo za gotovo, jer znamo da nas vole i da će uvijek biti tu. Čekati. A to nikako ne bismo smjeli. 

 U svakom od nas krije se snaga i ljubav za nježnost i pažnju.

 Znate li zasto se ovo dogadja? Jer smo zaboravili Stvoritelja i jer smo se udaljili od Njega!

Da smo Njegovi , imali bi smo u sebi ljubavi.

Mogu se obratiti onima koji su odrastali prije kad i ja i upitati ih: zar ste zaboravili kako smo bili sretni jer su nam lutkice bile napravljene od starih stvarcica, jer su decki igrali klikere, i jel su nam mame pravile kolace i bile uz nas upravo onda kad smo ih najvise trebali! Pa sto onda danas radite? Zasto svojoj djeci i svojim najblizima, pa i onim slucajnim prolaznicima ne date ono sto ste dobili sami....a i ako niste to imali, ubjedjena sam da ste to oduvjek zeljeli, jer svi mi imamo istog Stvoritelja, samo su Ga mnogi zaboravili, neki ga se odrekli, a neki jos uvijek ne znaju da uopce postoji ....da je samo malo drugacije ....jeste li se upitali kako bi nam lijepo bilo?

neostavljajme @ 10:39 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, rujan 4, 2011


neostavljajme @ 20:30 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, srpanj 29, 2011
Površan prijatelj počne razgovor s cijelim kupom vijesti o svome životu.

Pravi prijatelj pita: » Što je novoga kod tebe?«

Površan prijatelj misli, da su teškoće, o kojima govoriš, svježe.

Pravi prijatelj kaže: » O tome gunđaš već 14 godina. Pokreni se već jednom i učini nešto!«

...

Površan prijatelj te nikada nije vidio da plačeš.

Pravi prijatelj ima ramena promočena od tvojih suza.

Površan prijatelj ne zna tvoje roditelje po imenu.

Pravi prijatelj ima njihov telefonski broj u adresaru.

Površan prijatelj donese već skuhano jelo na tvoju zabavu.

Pravi prijatelj dođe ranije, da ti pomogne skuhati i ostane dugo, da ti pomogne pospremiti.

Površan prijatelj ne voli da ga nazoveš, kada je već legao u krevet.

Pravi prijatelj pita: » Što te je zadržalo, da nisi i ranije nazvao?«

Površan prijatelj bi s tobom razgovarao o tvojim problemima.

Pravi prijatelj bi ti volio pomoći da ih riješiš.

Površan prijatelj se kada te posjeti ponaša poput gosta.

Pravi prijatelj otvori tvoj frižider i sam se posluži.

Površan prijatelj misli, da je s prijateljstvom gotovo, kada se prvi put posvađate.

Pravi prijatelj zna, da nakon svađe pravo prijateljstvo tek počinje.

Površan prijatelj očekuje, da ćeš mu uvijek biti na raspolaganju.

Pravi prijatelj zna da će uvijek biti tu kada tebi zatreba!

neostavljajme @ 20:06 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 25, 2011
Namjerno sam "zapovjed"i u naslovu ispisala velikim slovima, zasto?

ajmo redom...

recimo u vojsci postoji zapovjed koja se ne smije prekrsiti ili se ide na sud, i snosi odredjena kazna za neizvrsavanje iste!

zapovjed je zakon koji se ne smije prekrsiti!

olakotne okolnosti u ovozemaljskom zakonu razmaraju ljudi koji su te zakone i donijeli...

medjutim slijed ZAPOVJEDI je IZVRSENJE ISTE!

ajmo sad na Bozje zapovjedi, ima ih 10! Iskreno ja bih rekla samo 10, ali one imaju tako sveobuhvatno znacenje da je rijec "samo" uz 10 jednostavno nemoguce postaviti.

  1. Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene!
  2. Ne izusti imena Gospodina, Boga svoga, uzalud!
  3. Sjeti se da svetkuješ dan Gospodnji!
  4. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!
  5. Ne ubij!
  6. Ne sagriješi bludno!
  7. Ne ukradi!
  8. Ne reci lažna svjedočanstva na bližnjega svoga!
  9. Ne poželi žene ni muža bližnjega svoga!
  10. Ne poželi nikakve stvari bližnjega svoga!
Ajmo redom sada: 

Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene!

Jasno? 

 

Bog je jedan, i zapovjed je nemoj imati drugih Bogova uz mene!

sada postavljamo pitanje ima li drugih bogova?

odnosi li se ovo na izmesljene, lazne, ili zaista postoje drugi bogovi koje bi trebali ignorirati?

sto bi rekao vjernik, onaj koji je Boga dozivio u srcu?

onaj koji je osjetio Bozju ljubav, pravednost, milost?

ZAPOVJED je JA sam Gospodin, Bog tvoj!

cemu pitanje?

ja bih rekla AMEN!

 

Ne izusti imena Gospodina, Boga svoga, uzalud!

 

U Bibliji na mnogim mjestima objasnjeno znacenje zapovjedi....ne zaklinji se u Boga, ne prozivaj ga u uzrecicama, ne koristi Njegovo ime u psovkama......ima toga...ovo zadnje je zastupljeno jako puno u nasem govoru, pa zamislimo samo kada bi umjesto svake psovke gdje je spomenut Bog, izgovorili Bog te Blagoslovio!

i opet AMEN!

 

Sjeti se da svetkuješ dan Gospodnji!

 

Znam mnoge ljude, na zalost odrasla sam uz neke od tih, koji su imali i iamju vise dana sedmicno koje pod vjerske zamjene za slavljenje Boga, tako srijedom i  petkom ne sivaju, ne peru kosu, i ne rade nikakve bitnije radnje....nedjeljom dakako isto tako svetkuju ne radeci nista....utorak je kod nekih drugih dan sv. Antuna pa se tada intenzivno mole ...kada bi spojili sve te dane tko zna koliko ih jos ima morali bi se upitati cemu zivimo..ima jedna pricica, kaze naisao Isus na covjeka koji sjedi i moli , ne radi nista ....upita ga Isus: sto ti radis? on odgovi: sluzim Gospodinu! upita ga Isus a od cega zivis? sto jedes? On odgovori: pa moj brat ima imanje okopava, sije, kosi,i ima stoku , hrani je, vodi  na pasu pa me izdrzava! na to Isus odgovori: Tvoj brat sluzi Gospodina!

Isto je pisano u Bibliji da je Isus ozdravljao subotom! na kraju krajeva i zemlja se okrece i subotom i nedjeljom...a Bog je sve stvorio....Svaki dan nam je Gospodnji ako djelima pokazujemo da smo Bozji, ako srcem zivimo Bozju Rijec!

AMEN!

 

Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!

 

hmmm...sto reci kad nam je i za ovo trebala zapovjed!

a pogledajmo danas sto se dogadja oko nas?

mislila sam nekada kako nam ova zapovjed ne treba, ma sta postovati, normalno je voljeti svoje roditelje...

ali Bog je znao sto je dao kao Zapovjed!

bar jednom u dva tjedna vjest kako je sin izbo oca nozem, djecak ubio oca i majku zbog internetskih igrica, sve vise pomoc traze majke koje imaju problema sa djecom u pubertetu koje su cak i fizicki zlostavljane.

i tako prijeko potrebna Zapovjed za nesto sveto, za dar od Boga , dijete, koje zelimo, u koje ulijevamo svu svoju ljubav, brigu, radost zivljenja....

AMEN!

 

Ne ubij!

 

Zbog ove zapovjedi proglasise me nenormalnom, vjerskim fanatikom, ludacom...i to nitko drugo do vjernici!

a ja cu ponoviti ZAPOVJED NE UBIJ ZNACI NE UBIJ!

Prosla sam mnoge krscanske stranice trazeci ono sto sam dozivjle i ono sto smatram Istinu i mogu reci da ne nadjih!

Rekli su mi da sutim, kad vec ne razumjem da ubojstvo i umorstvo( a kazu u Bibliji pise NE UCINI UMORSTVA )

nisu rijeci istog znacenja! :O

Da se u odredjenim uvjetima smije i treba ubiti, tj mora se ubiti!

Ja kazem da ako su sve zapovjedi napisane ka zapovjedi a to znaci zakon koji se ne smije prekrsiti onda je zapovjed jasna!

Zasto bi Isus rekao : a ja vam kazem ljubite neprijatelje svoje i molite za njih! Zasto nije dozvolio da ga Petar obrani? samo da bi se ispunilo Pismo ili zato jer je zapovjed NE UBIJ! 

Ubiti nekoga mozemo na puno nacina, rijecima, dijelima, eutanazijom, abortusom, samoubojstvom, jer nitko se nije ubio zato jer mu je to bilo inn ...ne postoje samoubojice njih su ubili drugi!

Jesam napisala da sam i rekla sam da ni u slucaju da netko zeli ubiti moje djete ne bih ubila tog nekog! i ponavljam da en bih! stala bih ispred djeteta, pokusala bih na neki nacin sprijeciti, ali ne bih ubila tog nekog! zasto?

zato jer mi se cini da ljudi previse zele uzimati stvar u svoje ruke, bit iznad Boga, i ne samo suditi , vec i donosit presude!

Osobno za ovo moje shvatanje Zapovjedi imam primjer, ja bih to nazvala objavu koja se dogodila meni i mojoj djeci i znam da samo Bog moze odrediti vrijeme i nacin nase smrti!

A ako kazemo vjernik sam, cemu strah od smrti?

AMEN

 

Ne sagriješi bludno!

 

Blud, rijec o kojoj se nema sto puno pisati, dijelo koje nas vodi daleko od Boga.

Izvrsiti blud, zadovoljiti nagone tijela , a ne duha , znaci tjela koje je raspadljivo zamjeniti za gubitak duhovnog mene...za gubitak vjecnosti ...ne hvala

AMEN

 

Ne ukradi!

 

Doslo je tesko vrijeme, mnogi kazu, osjecaju posljednja su vremena...pa netko ukrade jer je gladan...netko krade jer je zavidan, netko krade iz ovisnosti...kradu se ne samo predmeti vec i osjecaji, krade se masovno  u posljednje vrijeme ...

ali oni koji kazu vjerujem , nemaju ispriku...za kradju!

AMEN

 

Ne reci lažna svjedočanstva na bližnjega svoga!

 

Laz, i Zmija rece prvu LAZ , laz je zapovjed sotone...i sto vise citamo vijesti, pratimo intenzivno tv posebno o trenutnoj situaciji u svijetu lazemo sami sebe da smo vjernici, jer vjerujemo lazima!

kazu kriza je u svijetu, u africi umiru djeca od gladi a u americi zabranjen porez na bogate?!!!!!

kriza ne postoji, sotona koristi svoje vrijeme koje mu je preostalo da lazima prenosi vijesti sirom svijeta i zavede svijet...

u nasem svakodnevnom zivotu izgovaramo "male" lazi ne bi li smo bili interesantni okolini....pa onda ni ne primjetimo koliko iz tih malih lazi predjemo na velike jer nam pocne prijati svjetovna ljubav...

lazemo mami i tati, lazemo prijateljima, lazemo poslodavcu i on nama, lazu nam lijecnici i politicari...

a zapovjed?

AMEN

 

Ne poželi žene ni muža bližnjega svoga!

 

ajmo opet na medije....na svijet...

zamislite kako je ruzno vidjeti celulit, pa stije na trbuhu zene nakon radjanja, pa utegnute misice na trbuhu, pa ukloniti bore iznad 40- te.... 

a uredovno smo na svetim Misama.....

pa kako da ne pogledamo i pozelimo zenu bliznjega ako ona tako dobro izgleda a moja zena koja je zena za pokuci , zapostavljena rjesavajuci moje prohtjeve ....

Ne, ne pozeli zene ni muza ...jer si odabrao/la i brini se da tom svom muzu ili zeni uljepsas svaki trenutak u jednom danu , doneses smijeh i podjelis suze...pa neces imati vremena za druge...

AMEN

 

Ne poželi nikakve stvari bližnjega svoga!

 

hmmm.... ne ukradi, ne pozeli stvari bliznjega svoga ...ne budi zavidan...ne budi ljubomoran....

ma ljubi bliznjega svoga kao sebe samog pa neces prekrsiti niti jednu zapovjed!

AMEN

 

ovo AMEN nisam stavljala na svoja razmisljanja vec na zapovjedi...

AMEN slazem se i prihvacam sve ZAPOVJEDI , ali samo sam covjek i znam pogrijesit cu i grijesim, ali vazno je da znam, vazno je da se znam pokakajati , vazno je ne ponavljati pogreske , ustajati i kad padnes, jer nije grijeh pasti, grijeh je ne podici se!

pa neka neki misle da sam fanatik, vjesrki , ja sam sretna sto imam ZAPOVJEDI od onoga tko mi je dao zivot, pokazao milost i oprostio i oprasta mojim padovima....

 

i sad da se na kratko vratim na pocetak....ako vojnik odbije zapovjed ide na sud!

odbijanjem ZAPOVJEDI znaci idemo na sud!

neostavljajme @ 17:00 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Arhiva
« » ruj 2016
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Vrijeme
Brojač posjeta
94792
ISUS
Nema zapisa.
*
Nema zapisa.
**
Index.hr
Nema zapisa.